Šudari šibenskog zaleđa

U Gimnaziji Antuna Vrančića 14. lipnja 2019. godine otvorena je izložba „Šudari šibenskog zaleđa“. Ona je nastavak, treći dio projekta „Marame, šudari,hacoli…“ čija je realizacija započela izložbom rubaca šibenskih otoka i priobalja u Muzeju grada Šibenika 2018. godine, a nastavila se izložbom „Marame otoka Murtera“ u Muzeju betinske drvene brodogradnje.

Izložbu „Šudari šibenskog zaleđa“ postavila je Nika Benak, učenica 2.a razreda, uz mentorstvo profesorice povijesti Jasminke Paić i etnologinje Sandre Barešin. Učenice i učenici Gimnazije Antuna Vrančića sudjelovali su u stvaranju izložbe „Šudari šibenskog zaleđa“ od samog početka pa sve do finalizacije. Razgovarali su sa svojim majkama, bakama, prabakama i tetama i na taj način prikupljali toliko važne informacije o ovim vrijednim tekstilnim predmetima. Pronašli su stare fotografije te bilježili kakvo je danas stanje što se šudara tiče. Provodili su polustrukturirane intervjue, fotografirali, crtali prava mala umjetnička djela i umjetnički se izražavali na različite načine tijekom nekoliko mjeseci. Također, treći razredi sudjelovali su u anketi koja je dala određene rezultate. Istraživanje o šudarima šibenskog zaleđa pokazalo se kao jedan zahtjevan zadatak. Učenici i njihove mentorice, profesorice Jasminka Paić i Sandra Barešin susreli su se s motivima na šudarima šibenskog zaleđa koji nose određene poruke i značenja te se dosta razlikuju od otočnih. Svečani šudari su u zaleđu šibenskog kraja uglavnom bijele boje, s apliciranim detaljima i poznati su pod nazivom okrug(e).



Posebno je zanimljiv način kako su pojedine učenice Gimnazije Antuna Vrančića opisale šudare u razgovoru sa ženama iz svojih obitelji:

U Dalmatinskoj zagori u svakom selu bio je trend da žene nose šudare na glavi. Odabir boje i uzorka općenito je bila stvar mjesta. Starije žene sa Kraljica su nosile tamno plave šudare s točkastim uzorcima, dok su mlade cure, da bi se razlikovale od starijih, nosile crvene šudare. Oni su općenito bili u te dvije boje, ali kada bi se išlo na misu ili na neko slavlje, kao što je vjenčanje, onda su nosile svečanije šudare s bogatijim uzorcima. Cure bi počele nositi šudare u dobi od 15-16 godina. U ’70 i ’80-im godinama 20. stoljeća šudare su nosile samo žene, ali još prije, negdje oko ’50-60-ih godina muškarci bi nosili crvene šudare preko lijevog ramena kada bi išli u svadbu. Šudar se mogao vezati ispod brade, ali i otraga pa bi to značilo da je žena udana. To je jednostavno bio modni dodatak koji se nosio cijeli dan, a skidao se samo kada bi se išlo spavati. (Marta Bralić, 2.f, ulomak iz kazivanja njezine tete, podaci poznati Marti)



U Lepenici je bilo ovako:

Marame su kupovale u Šibeniku. Kupovale su u butiku, po selu ko je prodava. Cure su nosile iza vrata, a babe ispod vrata. Nosile su se svaki dan. Najstarije kad se kopalo, cvitane na neku prigodu, crvene kad se plesalo kolo. Cure su nosile bijele i šarene. Po šudarima se znalo odakle su djevojke (crvene, cvitane – boduli, ostale – iz sela). (Anamarija Jakelić, 3.c, ulomak iz kazivanja Anamarijine bake)



O običaju nošenja marame u prominskom kraju kazuje baka Lucije Gojčete, učenice 2.d razreda:

Mlade žene (neudane ili tek udane) su nosile okruge (bijele marame) koje su na rubu imale detalj čipke. Vezale su ih iza glave, a ispod toga bi uglavnom splele pletenice i pričvrstile ih u kružni ili polukružni oblik iza glave. Starije žene (koje nisu bile udovice) nosile su okruge bez tih detalja i čvrsto ih vezivale ispod brade. Po tome su se raspoznavale žene različitih dobnih skupina. Okruge su se dosta nosile u prošlosti za posebne prilike (crkva, vjenčanja, seoske fešte…), ali i u svakodnevnim prilikama (kuća, polje…) jer su šarene marame bile rijetko nošene. Takve su se više nosile u primorju, a u zaleđu bijele i crne, eventualno jednobojne u tamnijim ili zemljanim tonovima. Ako su i bile nošene marame s ukrasima, bili su neki geometrijski ornamenti ili cvjetovi. To su uglavnom novije marame. Udovice su nosile obične crne marame bez ukrasa koje su vezale ispred brade. Krajem 90-ih i početkom 00-ih žene su uglavnom počele skidati marame s obzirom da nisu u modi za mlade žene, a sve više starijih koje su čuvale tradiciju je umrlo.  



Ovo je jedan dio iz učeničkog istraživanja o šudarima šibenskog zaleđa. Učenici i njihove mentorice pripremaju katalog u kojem će biti izložen rad o šudarima šibenskog zaleđa. Profesorice Paić i Barešin zahvaljuju svim učenicima, roditeljima, bakama, tetama, Udruzi Rupska zvona i Gradskom muzeju Drniš koji su pomogli u realizaciji ovog gimnazijskog projekta.

                                                                                            Jasminka Paić, prof.

Custom Youtube Channel embed plugin