Pismo u\u010denicima na\u0161e dugogodi\u0161nje ravnateljice Ivanice Belamari\u0107, koja je s po\u010detkom ove \u0161kolske godine oti\u0161la u zaslu\u017eenu mirovinu.<\/p>\n
\u00a0 \u00a0 Dragi moji gimnazijalci,<\/em><\/p>\n na kraju mog radnog vijeka ne mogu oti\u0107i, a da vam ne uputim nekoliko rije\u010di. Ovog trenutka osje\u0107am se kao maturant koji odjednom shvati da napu\u0161ta jedan dobro poznati svijet koji mu je vi\u0161e-manje pru\u017eao radost, tugu, zadovoljstvo i nemire, ponekad \u017eelju da iz njega pobjegne, ali i volju da u njemu ostane.<\/em><\/p>\n Ne znam ho\u0107ete li razumjeti koliki je Bo\u017eji dar kad dobijete priliku da mlade ljude odgajate i pou\u010davate, koliko radosti nose njihovi uspjesi, ali i briga njihove tuge. Koliko je vlastitih dilema jesmo li uspjeli ili ne u misiji da od vas napravimo po\u0161tene i uspje\u0161ne ljude. Rijetka je privilegija cijeli radni vijek gledati lepr\u0161avost mladosti, radost koju ona nosi, \u0161u\u0161ur koji proizvodi, veselje kojim plijeni.<\/em><\/p>\n Taj svijet mladosti i odrastanja dijelila sam s vama i to je ono neprocjenjivo. S vama i ja sam bila mla\u0111a, poletnija, radosnija, a \u010desto i tu\u017enija. Vi gimnazijalci, u\u010denici ste na koje sam ponosna kao i uostalom i svi va\u0161i nastavnici. Ali ne samo oni: tu je teta Ojda, Ana, Milena i Jasa, pa teta Sanja, na\u0161 Mirko i Tiho koji su vas \u201e\u0161vercali\u201c kroz nedozvoljene ulaze u \u0161kolu, signalizirali pu\u0161a\u010dke racije i \u017emirili na kratke hla\u010de i ine nepodop\u0161tine.<\/em><\/p>\n Ali vi ste samo buntovni mladi ljudi \u010dija me odgovornost, uspje\u0161nost, inovativnost, kreativnost i svestranost uvijek veselila. Gimnazijalci su ime svoje \u0161kole i rad njenih profesora uvijek pronosili Lijepom na\u0161om i izvan nje. Bili su i ostali prepoznatljivi svima. Duboko vjerujem da \u0107e tako i ostati.<\/em><\/p>\n Drago mi je \u0161to je va\u0161 novi ravnatelj, mr. sc. Josip Pai\u0107, prof. ujedno i va\u0161 omiljeni profesor i da \u0107e va\u0161a i njegova suradnja biti jednako dobra kao moja i va\u0161a. Ravnateljski posao je i odgovoran i zahtjevan, ali upravo kontakti s vama, prihva\u0107anje va\u0161ih ideja, realizacija va\u0161ih projekata, rasprave o va\u0161im pogledima na \u0161kolu, proces pou\u010davanja i nastavu, a nadasve \u017eelja da poma\u017eete drugima ono je \u0161to je ravnatelju neprocjenjivo blago.<\/em><\/p>\n Zbog svega re\u010denog uvijek \u0107ete biti dio mene, veselit \u0107u se va\u0161im uspjesima, dr\u017eati vam fige u te\u0161kim trenutcima.<\/em><\/p>\n \u00a0 \u00a0 Dovi\u0111enja gimnazijalci, sretat \u0107emo se po butama, skalama i kafi\u0107ima na\u0161eg lijepog grada, a kad vas upitam kako ste voljela bih da mi ka\u017eete kako radite upravo ono \u0161to volite jer ja sam to radila cijeli svoj radni vijek.<\/em><\/p>\n \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0Ivanica Belamari\u0107, prof.<\/em><\/p>\n \u017delimo joj da u\u017eiva u mirovini aktivno i ispunjeno kako samo ona to zna!<\/p>\n Vesela i zdrava bila!!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pismo u\u010denicima na\u0161e dugogodi\u0161nje ravnateljice Ivanice Belamari\u0107, koja je s po\u010detkom ove \u0161kolske godine oti\u0161la u zaslu\u017eenu mirovinu. \u00a0 \u00a0 Dragi moji gimnazijalci, na kraju mog radnog vijeka ne mogu oti\u0107i, a da vam ne uputim nekoliko rije\u010di. Ovog trenutka osje\u0107am se kao maturant koji odjednom shvati da napu\u0161ta jedan dobro poznati svijet koji mu…<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"_links_to":"","_links_to_target":""},"categories":[8],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gav.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2413"}],"collection":[{"href":"https:\/\/gav.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gav.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gav.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gav.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2413"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/gav.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2413\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2417,"href":"https:\/\/gav.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2413\/revisions\/2417"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gav.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2413"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gav.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2413"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gav.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2413"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}