U petak, 18. studenog 2016. godine obilježili smo Dan sjećanja na pad grada Vukovara. U crtaoni, treći sat, tog tmurnog dana okupili su se učenici naše škole kako bi obilježili događaj nezaboravan za našu povijest i našu domovinu. Cijeli sat osmislili su naši maturanti s profesoricom Jasminkom Paić. Na samom početku sata prof. Paić je pozdravila sve okupljene i najavila da ćemo se prisjetiti pada grada Vukovara, njegovih žrtava i heroja te ponovno osvijestiti strahote koje su se događale tog dana prije dvadeset i pet godina. Za početak je najavila učenika Antu Meića – Sidića koji je napravio vrlo detaljnu prezentaciju o samom padu grada Vukovara te kako je uopće došlo do takvog nečeg. Nakon Ante, riječ je preuzeo Điđi Delaić koji je fotografijama i detaljnim izlaganjem iznio podatke o vukovarskoj bolnici. Filip Šošić je izradio vrlo slikovitu lentu o Vukovaru tih ratnih dana. O neizbježnim vukovarskim herojima su govorili Petar Pedišić i Niko Barišić, a “Priču o gradu”, najpoznatiju priču vukovarskog heroja i novinara Siniše Glavaševića pročitala je Antonela Tanković – Varga. Klara Papak, Ana Trlaja i Ana Vudrag predstavile su izložbu fotografija “Vukovar vraća stari sjaj”, a sam kraj začinili su učenici trećeg razreda Nikolina Kapitanović na flauti, Maja Pučić na violini i Šime Buha na klaviru s pjesmom “Moja domovina”. Nakon svega, Lucija Bilić je pozvala sve učenike da upale svijeće ispred škole u znak sjećanja i empatije na taj dan. Isto tako, ne smije se zaboraviti ni maturante Antonija Vukičevića i Daniela Ferića koji su na platnu očaravajuće naslikali vukovarski Vodotoranj. Iako učenici nisu proživjeli strahote Vukovara i nisu osjetili što znači biti prognan iz rodnog grada, iz doma i ostaviti svoje uspomene na neprijateljevu milost i nemilost, vrlo su uvjerljivo predočili strahote i razaranja koja su dušmani zadali. Vukovar i njegov pad ostavili su neizbrisiv trag na hrvatskoj povijest i još su živa rana hrvatskog naroda.
