ALBERT CAMUS: NOBELOVAC KOJI SE PROTIVIO IDEOLOGIJAMA I NIHILIZMU
Albert Camus, jedan od najutjecajnijih filozofa i književnika 20. stoljeća, poginuo je prije 65 godina u automobilskoj nesreći 4. siječnja. 1960. godine u gradiću Villeblevinu. Rođen u Alžiru (Mondovi, 7. studenoga 1913.) u siromašnoj obitelji, boležljiv, ali odličan učenik, ovaj je pacifist, antifašist te izuzetan pisac 1957. dobio Nobelovu nagradu za književnost.
Iako se bavio kazalištem i novinarstvom, roman je smatrao najpogodnijim da utjelovi proturječnosti čovjekove samoće, žudnje za užitcima i srećom, bespomoćnosti pred sudbinom te sveprisutnom smrti. Središnja problematika njegovih tekstova je čovjekova sloboda i savjest.
Najvažnija djela su mu: roman Stranac (L’Étranger, 1942.), drame Nesporazum (Le Malentendu, 1944.) i Kaligula (Caligula, konačna verzija 1945.), esej Mit o Sizifu (Le Mythe de Sisyphe, 1942), roman Kuga (La Peste, 1947.), esej Pobunjeni čovjek (L’Homme révolté, 1951.) te romansirana autobiografija Prvi čovjek (Le Premier homme, 1994.).
Povodom 65. godišnjice smrti Alberta Camusa, Filozofska grupa Gimnazije Antuna Vrančića, pod mentorstvom dr. sc. Nives Triva, postavila je u atriju škole izložbu plakata s odabranim navodima iz njegovih djela.
Citati:
Sve što znam o moralu i obavezama čovjeka, naučio sam iz nogometa.
Veličina čovjeka je u njegovoj odluci da bude jači od svoje sudbine.
Naučio sam, da tako kažem, živjeti s mišlju da nikada neću naći mir i sreću. Ali još uvijek ću sve od sebe dati između ta dva trenutka.
Želimo zaraditi novac za sretan život i sav trud i ono najbolje u životu usredotočuje se na zaradu toga novca. Sreća je zaboravljena, sredstvo je shvaćeno kao cilj.
Stvarati, to također znači dati oblik svojoj sudbini.
„Mislim da je sve dobro“, kaže Edip i ta je riječ sveta.
