Imaju li laser i latinski jezik kao predmet išta zajedničkog? Jesu li samo po početnim slovima slični? Odgovor na ova pitanja dali su Šime Runjić učenik 2.f razreda klasične gimnazije i predmetni nastavnik Denis Karanušić prof. Naime, latinski jezik nije samo “bubanje” gramatičkih oblika, “mučenje” s nastavcima, osnovama, deklinacijama… Bogatstvo latinskog jezika leži i u njegovim mudrim izrekama koje su nastajale stoljećima. Učeći “mudre” dictae otkrivamo koliko smo povezani s tim davnim vremenima i kako su njihove poruke aktualne i danas. Koliko puta smo poželjeli imati neku nama dragu mudru izreku na lančiću, ili kao privjesak, ili tome slično? Upravo tu na scenu stupa laser koji omogućava graviranje na drvenu, kožnu ili plastičnu podlogu. Zajedničkim radom učenika Šime i nastavnika Denisa, a pod budnim znatiželjnim oko pedagogice Darke Antunac Šantić, prof. i naše referentice Sanje Lovrić – Caparin, prvo graviranje na komadu drveta
uspješno je odrađeno, a dogovor je pao i da se ovakvi predmeti laserom gravirani ponude i na prodaju u humanitarne svrhe. Ideja još ima dosta, a po entuzijazmu prisutnih na ovom pokusu, laser i latinski imaju izvrsne prognoze za budućnost.
